Termini ljutnja i bes su često shvaćeni i prihvaćeni kao sinonimi. Ipak, iako postoje preklapanja u značenju, u specifičnijem određenju bes predstavlja tzv. „nagomilanu“ ljutnju, ili pak afekat ljutnje.
Ljutnja je emocija koja može da varira od sasvim blage nervoze pa do intezivnog besa. Javlja se veoma rano tokom razvoja, do šestog meseca života. Tada dete počinje da reaguje u situacijama kada su lične želje onemogućene. Dalje, ova emocija nastavlja da ima svoju adaptivnu funkciju jer jasno iskazujemo da određenu situaciju posmatramo kao nepravednu, zauzimamo se za sebe i branimo svoje granice, što je povezano sa doživljajem samopoštovanja. U tom slučaju bes, kao intenzivni nivo ljutnje, ima pomažuću funkciju za nas. Problem je kad se bes okrene protiv nas. Ljudi u besu često kažu nešto što ne misle i time stvaraju dodatne probleme i sebi i drugima. Pored toga, dugotrajnja ljutnja i pogrešno kanalisan bes dovode do trajnog osećanja ogorčenosti koji može da izazove fizička i psihička oboljenja.
Kakve vrste besa postoje?
· Pasivan: Kod nekih ljudi postoji izražena tendencija ka udovoljavanju okolini. Stoga, zarad održavanja mirnih odnosa i sopstvene samokontrole, često potiskuju bes i onda neretko odjednom planu.
· Agresivan: Ove osobe sklone su agresivnom ponašanju, vređanju, maltretiranju i ponižavanju drugih ljudi.
· Pasivno-agresivan: Pasivno-agresivne osobe osećaju veliki otpor prema autoritetima. Često će saslušati želje i potrebe drugih, ali ih uglavnom neće ispoštovati.
· Neprijateljski: Ove osobe su vrlo slične agresivnom tipu, ali će pored toga često ubeđivati svoje okruženje da se ceo svet urotio protiv njih, te da su oni, zapravo, najveće žrtve okolnosti.
· Konstruktivan: Asertivno rešavanje problema iz pozicije međusobnog uvažavanja. Ovakve osobe trude se da adekvatno kanališu bes i rešavaju probleme dijalogom.
Mitovi o besu
U radu sa klijentima, vrlo često se prepoznaju mitovi koji su u vezi sa ispoljavanjem besa i koji značajno ometaju i sprečavaju promenu disfunkcionalnih načina manifestacije besa. Najčešće zablude koje možemo čuti jesu:
· Bes automatski vodi ka agresiji
REALNOST: Ako osoba ima dobru samokontrolu bes neće voditi agresiji, ili barem ne učestalo. Samokontrola se vežba.
· Neophodno je biti agresivan kako bi dobio ono što želiš.
REALNOST: Upravo suprotno. Neophopdno je biti asertivan i iskazati sopstvene želje i potrebe, poštujući, kako sebe, tako i druge.
· Ispoljavanje besa je uvek dobrodošlo.
REALNOST: Istraživanja su pokazala da ljudi koji agresivno ispoljavaju bes se trenutno osećaju bolje, ali ipak na duže staze ostaju besni. Dakle, ispoljavanje besa na agresivan način potkrepljuje, a ne zaustavlja agresivno ponašanje.
Kako da preveniramo ili pak konstruktivno ispoljimo bes?
· Izbrojte do 10. Zaista.
· Kanališite intenzivan bes kroz sport, šetnju, hobi.
· Izrazite nezadovoljstvo u komunikaciji. Recite šta vam smeta, sa čime se ne slažete. Imate prava na to, ali nemojte biti agresivni, ne kritikujte druge, kritikujte isključivo njihovo ponašanje. Recite to odmah, na iskren, direktan i neagresivan način.
· Odustanite od zahteva da se drugi moraju pokoriti svakom vašem zahtevu.
· Nemojte ostajati u situacijama koje možete da izbegnete ili promenite a u vezi kojih ste nezadovoljni
· Pronađite alternativni način da zadovoljite želju koju niste ostvarili.
Problemi sa ispoljavanjem i doživljavanjem besa se vrlo često javljaju. Ipak, iako se određeni mehanizmi i pravilnosti mogu generalizovati, svaki pojedinac ima specifičnu prirodu nastanka i održavanja problema, koja se najadekvatnije prepoznaje i najčešće vrlo efikasno razrešava individualnim psihoterapijskim radom. Dodatno, rešenju problema može značajno doprineti grupni rad u vidu treninga ili radionica, prvenstveno treninga asertivne komunikacije.
Leave a Reply